Važnost asertivnosti i samopouzdanja za osobni i poslovni uspjeh

Asertivnost i samopouzdanje satkani su od važnih međuljudskih vještina, osobito komunikacijskih i socijalnih vještina. Uz razvoj asertivnosti važno nam je razvijati samopouzdanje koje nam omogućava postaviti i ostvariti svoje ciljeve te nam pruža stabilnost u izazovnim situacijama.

Asertivnost

Asertivnost nam omogućava zauzimanje za vlastita prava na miran i pozitivan način bez ugrožavanja prava sugovornika. Zauzimanje za osobna prava činimo prikladno i iskreno izražavajući svoje osobne misli, stavove i osjećaje te otvoreno prihvaćajući misli, stavove i osjećaje svojih sugovornika.

Asertivna osoba je sigurna i neposredna u ophođenju s drugima. Asertivno komuniciranje promiče poštenje i jednakost u međuljudskim odnosima. Temelji se na pozitivnom poštovanju sebe i drugih. To je izravno komuniciranje o potrebama, željama i mišljenjima neke osobe bez omalovažavanja, prijetnje ili kažnjavanja druge osobe.

Asertivno ponašanje uključuje sposobnost zalaganja za naša legitimna prava – bez kršenja prava drugih ili pretjeranog straha u tom procesu. Asertivno ponašanje može se naučiti i situacijski je specifično, što znači da se u različitim situacijama mogu koristiti različite vrste asertivnog ponašanja.

Asertivno ponašanje uključuje tri kategorije vještina:

• Samopotvrđivanje
• Izražavanje pozitivnih osjećaja
• Izražavanje negativnih osjećaja

Samopouzdanje

Samopouzdanje je vjerovanje u sebe, svoje sposobnosti ili svoju prosudbu. Samopouzdanje oslobađa od sumnje. Kad vjerujemo da možemo promijeniti stvari – ili promijeniti situaciju, veća je vjerojatnost da ćemo uspjeti.

Kao samouvjerena osoba hodamo s odvažnošću u svakom koraku. Možemo kontrolirati svoje misli i emocije te utjecati na druge. Spremniji smo za rješavanje svakodnevnih izazova i oporavak od neuspjeha. To nas sve dovodi do većeg stupnja optimizma i zadovoljstva životom.

Pri tome razlikujemo četiri stila komunikacije:

1. Pasivna komunikacija – pasivno ponašanje predstavlja izbjegavanje izražavanja vlastitog mišljenja, osjećaja, zaštite svojih prava te ispunjavanja vlastitih potreba. Pasivne osobe izbjegavaju pogled u oči, drže se pogrbljeno, teže govoriti nježno i neprekidno se ispričavati.

Pasivne osobe karakteriziraju rečenice poput: „Nisam se sposoban izboriti za svoja prava“; „Ne znam koja su moja prava“; „Svi me napadaju“; „Slab sam i nesposoban brinuti o sebi“; „Ljudi nikad ne uvažavaju moje osjećaje“.

2. Agresivna komunikacija – agresivna osoba komunicira na način da krši prava drugih. Osim toga, agresivne osobe su nasilne: verbalno, fizički ili oboje. Agresivna komunikacija često svoje uzroke temelji u niskom samopoštovanju, obično uzrokovanom fizičkim ili emocionalnim zlostavljanjem u prošlosti, neizliječenim emotivnim ranama te osjećajem bespomoćnosti.

Agresivni pojedinci pokazuju nisku toleranciju prema frustraciji, ponižavaju, često prekidaju i koriste kritiku ili okrivljavanje za napad na druge. Koriste prodorni kontakt očima i nisu dobri slušatelji.

Njihove izjave često navode: „Druge osobe su inferiorne i bezvrijedne“; „Problemi nastaju krivnjom drugih osoba“. Oni su u pravu, pronaći će svoj put bez obzira na posljedice i uvijek im drugi „duguju“.

3. Pasivno-agresivna komunikacija – pasivno-agresivna osoba koristi se komunikacijskim stilom u kojem se površinski prikazuje pasivno, ali u stvarnosti iskazuje ljutnju na suptilan, neizravan ili zakulisni način. Pasivno-agresivni ljudi se obično osjećaju nemoćno, zaglavljeno i ogorčeno. Otuđeni od drugih, osjećaju se nesposobnima izravno suočiti se s objektom svoje ljutnje. Umjesto toga, svoj gnjev iskazuju suptilno potkopavajući stvarni ili zamišljeni objekt svoje ljutnje. Često prigovaraju sebi, umjesto da se suprotstave drugoj osobi. Često nam se nasmiješe iako su ljuti, suptilno sabotiraju ili su sarkastični.

Pasivno-agresivne osobe koriste komunikaciju koja primjerice podrazumijeva: “Slab sam i uvrijeđen, zato sabotiram, frustriram i uznemirujem”; “Nemoguće mi se boriti s tobom pa ću koristiti gerilski rat”; “Izgledam kooperativno, ali nisam”.

4. Asertivna komunikacija – asertivna osoba komunicira na način da jasno iznosi svoja mišljenja i osjećaje te se čvrsto zalaže za svoja prava i potrebe bez kršenja prava drugih. Asertivna komunikacija potiče iz visoke razine samopoštovanja. Asertivni ljudi cijene sebe, svoje vrijeme i svoje emocionalne, duhovne i tjelesne potrebe. Oni su snažni zagovornici sebe – iako izuzetno poštuju prava drugih.

Asertivni ljudi osjećaju povezanost s drugim ljudima. Svoje osjećaje i potrebe jasno komuniciraju, primjereno i s poštovanjem. Osjećajući kontrolu nad sobom, govore mirnim i jasnim tonom, dobri su slušatelji i održavaju kontakt očima. Stvaraju okruženje u kojem vlada poštovanje za druge, ali ne dopuštaju drugima da ih zlostavljaju ili njima manipuliraju.

Asertivna osoba koristi izjave koje podrazumijevaju: “Uvjeren sam u to tko sam”; “Ne mogu kontrolirati druge, ali mogu sebe”; “Govorim jasno, iskreno i precizno”; „Znam da imam izbor u životu i razmatram svoje mogućnosti. Potpuno sam odgovoran za svoju sreću“; “Imamo jednako pravo izraziti se na način da poštujemo jedni druge”.

Da rezimiramo…

Asertivnost je korisna tehnika koju možemo naučiti kako bi mogli zaštititi vlastiti integritet bez da ugrožavamo integritet drugih. Asertivnost i samopouzdanje su nam važni na putu lakšeg i jednostavnijeg ostvarivanja privatnih i poslovnih ciljeva kroz kvalitetniju interakciju s drugim osobama. Asertivna, samopouzdana osoba koristi se raznim tehnikama suočavanja s izazovima međuljudske komunikacije. Ključ našeg uspjeha i dobrog osjećaja prema sebi samima leži u pozitivnom stavu.

Više o važnosti asertivnosti i samopouzdanja za postizanje vlastitih ciljeva možete saznati u e-learning modulu Asertivnost i samopouzdanje iz „Ciklusa vještina zaposlenika 21. stoljeća“.

Više informacija, kao i pregled online edukacija možete pronaći na www.avus.hr , a ukoliko imate pitanja, komentare ili trebate dodatne informacije, slobodno nas kontaktirajte OVDJE.