Današnju svakodnevicu u prodaji čine: isti strojevi za proizvodnju, ista oprema, iste sirovine, isti proizvodi, isto tržište i isti klijenti.
Kako se onda razlikovati i nadmašiti konkurenciju?
Jedini čimbenik razlikovanja može biti sposobnost ljudi, izgradnja njihovih vještina i razvoj talenta.
Upravo ljudi tj. zaposlenici danas predstavljaju najveći izazov na tržištu rada. Stupanje generacije Z u svijet rada, digitalne generacije koja ima nove načine učenja, razmišljanja, različite stavove, odlazak dijela kvalificiranih zaposlenika u inozemstvo, ulazak stranih zaposlenika poslodavcima stvaraju potrebu ozbiljnog promišljanja o privlačenju, razvoju i zadržavanju kvalitetnih ljudi.
Pojam “cjeloživotno učenje” ili “ulaganje u ljudske potencijale” učestalo se pojavljuje u medijima, objavljenim planovima dugoročnog razvoja tvrtki ili smjernicama Europske unije, no koliko se to zaista čini?
U dugogodišnjem radu s tvrtkama zapažam da mnoge tvrtke prilikom odlučivanja o edukacijama i razvoju svojih zaposlenih čekaju „pravi trenutak“, trenutak kada završe projekt, trenutak kad odrade veliki posao, trenutak kad bude „više vremena“.
No, srećom, dogodi se novi projekt, sklopi se novi posao… pa takvi trenuci onda na žalost „nikad ne dođu“.
Iz iskustva u radu s onima koji edukacije smatraju dijelom svakodnevnog poslovanja, kojima su edukacije sastavni dio organizacijske kulture i učenja, vidimo da je to moguće, ali i višestruko učinkovito. Mnogi polaznici znaju komentirati kako su im edukacije i radionice pomogle da osvijeste sebe, svoju ulogu u tvrtki, odjelu, prema kolegama i da koristeći tehnike, alate, metode koje smo učili mnogo lakše komuniciraju, iznose svoje ideje, lakše upravljaju svojim vremenom, znaju predvidjeti potencijalni konflikt i izvući iz njega najbolje…
Ako čitate ovo i pitate se kad da krenete: početkom godine, početkom jeseni, početkom drugog kvartala, odgovor je najbolje odmah, vidjet ćete – “stvari će se jednostavno posložiti”.